Predstavljam vam "Belle Armoire Jewelry". To je časopis koji izlazi četiri puta godišnje, po jedan broj za svaku sezonu, a ovo je izdanje za leto 2009. godine. Kako mu ime kaže, to je časopis o nakitu i načinima njegove izrade. Pun je neverovatnih maštovitih radova i projekata sa detaljnim objašnjenjima umetnika širom sveta. Divan lakirani papir i prelepe fotografije dodaju na kvalitetu i čine da časopis od 144 strane izgleda kao katalog.
U ovom broju časopisa "Belle Armoire Jewelry" objavljen je i jedan moj rad, a priča o tome kako sam dospela tamo je fantastična kao i sam časopis.
Krajem marta prošle godine, kontaktirala me je izvršna urednica časopisa, Christen, putem Flikr galerije.
Tamo je videla moje radove, privukli su joj pažnju i pitala je jesam li zainteresovana da se neki od njih objave u časopisu. Ne mogu vam opisati kakvo me je oduševljenje preplavio u tom momentu! Sumnjam da je iko ikada dobio lepši e-mail tek tako, neočekivano.
Posle petnaestak dana, po pregledu radova na mom vebsajtu, javila mi je da je zaineteresovana za set nakita Rhea i da bi želela da ga vidi. Dobila sam i spisak šta je sve potrebno da uradim.
Moram da priznam da mi je oduševljenje malo splasnulo i da sam malčice bila razočarana izborom mog rada. Mislila sam da među svojim radovima imam lepše i mnogo zahtevnije, za čiju izradu mi je trebalo više vremena i energije. Ona je međutim smatrala da tako nešto još nije videla. Nakon kratkog dvoumljenja, odlučila sam da otvorenog srca prihvatim priliku koja mi je sama pokucala na vrata. Zaista, koliko se to često u životu dešava?
.jpg)
Prativši uputstvo, nakit sam spakovala na određeni način i sa propratnim papirima poslala na adresu časopisa, u Ameriku. Nakon što je odobren od strane umetničke komisije, stigao mi je još jedan divan e-mail sa čestitkama i obaveštenjem da je moj rad zadovoljio kriterijume i da će na njemu biti objašnjena tehnika izrade. Pridodat je, naravno, i novi spisak sa detaljnim uputstvom šta se od mene očekuje i do kojeg datuma.
U tom momentu je sve počelo da se komplikuje, a moje oduševljenje zamenjuje panika. Nikada nisam pisala članak za časopis, a kamoli na engleskom jeziku. Kroz glavu su mi prolazila pitanja: jesam li dorasla tome, kako ću sve to da odradim i na koji način? A trebalo je i napraviti uputstvo za rad u slikama, u stilu korak-po-korak. Originalni rad mi je u Americi i mogla sam da radim samo po sećanju i na osnovu slike. Oni koji poznaju moj rad, znaju da izrađujem unikate. Vrlo retko ponavljam dizajn, pa i tada pravim samo slično, ništa identično, tako da je ovo za mene bilo pravo mučenje. Odlučila sam da napravim dva nova rada u drugim bojama i da usput fotografišem. U tom slučaju bi bolje slike išle časopisu. E, tu mi je mnogo pomogao moj toliko kritikovani perfekcionizam u vidu detaljnih objašnjenja koja pišem uz svaki rad na vebsajtu. Mogla sam da vidim sve dimenzije i prisetim se šta sam i kako radila.
Tako su nastali setovi nakita Rhea plavi i Rhea crveni.

Uz mnogo koncentracije i ispravljanja, napisala sam i članak na engleskom. S ponosom moram da kažem da je moj prvi članak na engleskom jeziku odličan: nije ispravljan, a samo je malo skraćen.
Uspela sam sve da pošaljem na vreme i dalje ne verujući šta me je snašlo. I kao po pravilu, sve se zakomplikovalo počev od izgubljenih mailova, do ponovnog slanja slika, raspravom sa poštanskim službenicima oko slanja fotografija na CD-u , slanja slika još jednom zbog velikih fajlova, do toga da je prošao prvi rok za objavu u decembru. Maleni zastoj koji može da pokaže kako moraš da budeš uporna i boriš se do kraja.
Christen me je sve vreme obaveštavala, prvo da je prebačen članak za mart, pa potom za jun. Da budem iskrena, u tom momentu nisam više ni verovala da će od svega nešto biti.
A onda mi se, posle skoro godinu dana boravka u Americi, vratio komplet nakita. Obradovala sam mu se kao starom prijatelju i zagledala ga radoznalo, uporedjujući ga sa novonastalim „rođacima“. Uskoro je stigao i časopis.

Nisam mogla da poverujem svojim očima! Naročito iz razloga što je "Belle Armoire Jewelry" toliko lep. Samim tim je osećaj, kada vidiš nešto svojeručno napravljeno, uslikano i odštampano u njemu, blago rečeno fantastičan. Pomešani su ponos, sreća, zahvalnost za čast koja mi je ukazana, jedna vrsta potvrde vrednosti kao i saznanje da je ovo jedna sjajna zvezdica u mojoj karijeri.
Ipak, nije se sve savršeno završilo. Bez obzira na moje, za strance komplikovano ime ili mesto u kome živim, vebsajta i e-maila, pogrešno su mi napisali prezime. Zadirkivala sam muža da je to zato što mu prezime nije dovoljno egzotično.
To je malo, ali samo malo pokvarilo moju sreću. Uostalom koliko Nevenki poznajete u Subotici koje se bave izradom nakita od polimerske gline?
Mogla bih da se ljutim, naravno, ali realno gledano greške se dešavaju. Moj muž se 15 godina bavi štampom i pripremom za štampu i to mi je blisko. Iz njegovog iskustva dobro znam kako i u kojoj meri dolazi do slovnih grešaka. Stoga odbijam da se nerviram na tu temu.
U ovom časopisu "Belle Armoire Jewelry" ima mnoštvo zanimljivih radova, tehnika i objašnjenja umetnika koje sam već sretala na internetu, kao i nekih čije radove vidim prvi put. Zastupljeni su radovi sa perlicama, žicom, polimerskom glinom, staklom, običnom glinom, porcelanom, tekstilom, heklanjem, štrikanjem, mešanim medijima. Svi odreda su fantastični, a odlične ideje i velikodušna iscrpna objašnjenja samo pokazuju koliko je bezgranična ljudska kreativnost.

Ja sam i dalje presrećna, lebdim i boravim tu negde, među oblacima. Pokušavam da spoznam uticaj čitavog događaja na moj život i karijeru i da se malo odmorim. Ovo je zaista bilo jedno iscrpljujuće iskustvo. O ovome sam strpljivo ćutala, bojeći se da ne baksuziram, a oteglo se na godinu dana. Svako ko me bolje poznaje zna da je meni najteže da ćutim.
Zato mi dozvolite mali predah, a potom ću s mnogo više energije i elana da nastavim da radim. Imam milion ideja koje želim da pretočim u opipljive stvari od polimerske gline. Možda će "Belle Armoire Jewelry" (ili neko drugi) poželeti da objavi i neki od njih. Ko zna?
Voli vas,
Nena 