Iako je trebalo da radim sa polimerskom glinom „pardo“, za vikend sam pravila neke uzorke od „cernita“.
Kako u našoj zemlji više nema mogućnosti za nabavku „fimo“ polimerske gline, odlučila sam da dam još jednu šansu polimerskoj glini „cernit“. U toku rada, primetila sam nekoliko stvari koje bih podelila sa vama.
„Cernit“ me je prvo iznenadio na dodir. To nije bila polimerska glina koje se ja sećam. Brže-bolje sam potražila tekst na sopstvenom blogu i belešku o ovom brendu polimerske gline, koju sam napisala pre više od dve godine. Te tekstove možete pogledati u linkovima ispod ove priče.
Tada sam mislila da je „cernit“ previše mekan i lepljiv, sada kažem da je gumast. Od prethodnog teksta, pa do sada, isprobala sam mnogo brendova polimerskih glina. Na osnovu toga mogu da zaključim da je ovaj sadašnji „cernit“ najsličniji kineskoj polimerskoj glini „aesop“.
Kada se preseče paklica „cernita“ vide se sitne rupice, kao da su unutra zarobljeni mehurići vazduha. Sada dosta čvrst na dodir, kada počne da se razrađuje pokazuje sitne linije po površini. One se zadržavaju dosta dugo, a mešenjem rukama kao da se zarobljava sve više vazduha. I ovo me je neodoljivo podsetilo na polimersku glinu „aesop“. Spas je u provlačenju kroz pasta mašinu više desetina puta.

Na taj način dobija se ravna tabla sa kojom može lepo da se radi, ali ipak donekle zadržava gumastu strukturu. Nije podatna za rad kao ona od „fima“.
Ukoliko sa kondicioniranim parčetom polimerske gline odmah uradite ono što ste zamislili, olakšavate sebi posao. Čim ga ostavite da se malo „odmori“ ili da uradite nešto drugo, postaje gumastiji. Stanje se popravlja ponovnim kondicioniranjem.
Relativno dobro reaguje na spajanje dve sirove ravne ploče izvučene na pasta mašini na različitu širinu. Iako tretiran identično kao da sam radila sa „fimom“, „cernit“ na nekim mestima nije dobro prionuo. Kao da je malo ostalo vazduha.
Prilikom isecanja modlicama po ivicama su ostale sitne pukotine. To mi se uopšte ne dopada i to mi se nikada sa „fimom“ nije dogodilo.
Iako su sitni delovi izrađeni od iste polimerske gline dobro prionuli za podlogu, i posle pečenja se ne mogu odvojiti, ne napušta me čudan osećaj vezan za rad sa „cernitom“.
Preko podloge od ove polimerske gline radila sam i polaganje rolata sa providnom pozadinom napravljenih od „fima“. Uzorak koji je samo ispečen ne izgleda loše, ali me brinu pukotine stvorene prilikom isecanja okruglog oblika modlom. Dosta su duboke iako su odolele mojim pokušajima da odvalim deo uzorka.
Ispečeni „cernit“ uzorci, koji su i dosta debeli, poprilično su fleksibilni. I taj detalj me je podsetio na polimersku glinu „aesop“. Za sada pečeni „cernit“ nisam šmirglala, ali po svemu što sam videla, priznajem da me je strah da počnem.
Moram da kažem da sam veoma zbunjena ovim eksperimentom. Koristila sam ljubičasti NUMBER ONE, za koga piše da bi trebalo da ima porcelanski izgled. Ja to nisam primetila.
Štaviše, neodoljivo me podseća na mirišljave gumice za brisanje. „Cernit“ je sada naprosto gumast! Ispečen još više podseća na gumicu za brisanje.
Moj zaključak je da me je „cernit“ opet razočarao. „Fimo“ se na mojoj lestvici polimerskih glina i dalje kotira ubedljivo na prvom mestu.
Sada ipak neću dati konačnu presudu „cernitu“, jer sam kupila nekoliko različitih boja i od GLAMOUR serije, a isprobala bih još neke tehnike. Velikodušno ću mu pružiti još jednu priliku.
Jeste li vi već probali „cernit“? Razmenimo utiske o njemu.
Voli vas,
Nena 
Još o brendovima polimerskih glina:
Različiti brendovi
Različiti brendovi II
Drugo polugodište